Skip to main content

Donosimo vam iskustvo prvog muškog odgojitelja u našem vrtiću!

U našem je vrtiću po prvi puta na radnom mjestu odgojitelja predškolske djece svoju stručno pedagošku praksu odradio – muški odgojitelj. Zanimaju vas njegova iskustva? Onda se nalazite na pravom mjestu! Razgovarali smo s Denisom Aličajićem, studentom prve godine Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.

 

Prema statistici Ministarstva znanosti i obrazovanja, na mjestu odgojitelja u dječjim vrtićima u Hrvatskoj zaposleno je tek oko 5% muškaraca, a na Labinštini ste Vi prvi muškarac koji je uspio probiti led. Možete li nam reći kako ste se odlučili upravo na ovo zanimanje?

Nekim ljudima je sigurno čudno vidjeti mušku osobu kao odgajatelja ali sa moje strane je to oduvijek bilo sasvim normalno i nisam vidio razlog zašto se ne bi ja time počeo baviti. Oduvijek volim djecu. Sva djeca me nekako prihvate na prvu. Volim im posvetiti puno pažnje, igrati se s njima a isto tako najdraže od svega mi je to što ih mogu učiti lijepom ponašanju, druženju, poštovanju, odgoju.

 

U Dječjem vrtiću „Pjerina Verbanac“ odrađivali ste dvotjednu stručno pedagošku praksu tijekom veljače. Da li Vam je to prvo iskustvo rada s djecom predškolske dobi?

U judo klubu METO Labin treniram djecu mlađe i predškolske dobi. To je isto tako jedan od razlog zašto bi se volio baviti odgojem djece. Najdraže od svega mi je raditi sa djecom tako da trenutno dok studiram na pedagoškom fakultetu radim u Osnovnoj Školi Ivan Batelić u Raši kao asistent u nastavi sa jednim jako dobrim dječakom zbog kojeg svaki dan sa posla dolazim sretan i on mi pomaže u mom napretku.

 

Na panou u skupini „Loptice“, u kojoj ste odrađivali praksu, nalaze se crteži koji su Vam djeca posvetila, znači li to da su Vas djeca dobro prihvatila?

U „Lopticama“ se nalaze crteži koji su mene oduševili. Jako su me usrećili i iznenadili tim djelom. Mislim da su me djeca jako dobro prihvatila a isto tako u kratkom vremenu su mi postali svi jako dragi.

 

Po Vašem mišljenju, koji je razlog ovako niskog postotka muškaraca u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja?

Ja smatram da ima mnogo muškaraca koji bi se voljeli baviti time ali smatram da je problem u tome što svi misle da je to posao za pripadnice ljepšeg spola i da to one mogu najbolje odraditi. Smatram da ako voliš djecu i ako imaš volje raditi da je to najljepše zanimanje kojim se čovjek može baviti. Najveći razlog ovakvog mišljenja je to što su djeca mali, slatki neiskvareni ljudi koji u svemu vide sreću. Da ima malo više muških osoba kao odgajatelja mislim da bi to djeci jako puno značilo. Kada sam ja došao, nakon par dana ja sam bio njihova sreća sa kojom su se oni rado igrali.

 

Da li smatrate da djeca profitiraju imajući ženskog i muškog odgajatelja u skupini?

Smatram da djeca profitiraju imajući ženskog i muškog odgajatelja u skupini iz razloga što kada mi dođemo na posao mi se odnosimo prema toj djeci kao očevi i majke, pružamo im ljubav, utjehu, zagrljaj, sve što i njihovi roditelji rade. U današnje vrijeme ima mnogo raskida brakova, djeca žive sa majkom ili ocem tako da toj djeci ponekad i fali jedna od tih strana a mi smo tu da djeci pružimo ono najbolje od nas kako bi se to dijete osjećalo sretno.

 

Hvala Denisu na iskrenim odgovorima, a o tome kako su ga djeca zbilja prihvatila, možete vidjeti na priloženim fotografijama. A nama preostaje samo reći kako jedva čekamo sljedeću godinu da nam Denis dođe opet! 🙂