Skip to main content

Vrijeme adaptacije na vrtić

Svakom je roditelju najljepša stvar na svijetu promatrati kako njegova djeca odrastaju. S nestrpljenjem isčekujemo njihov prvi osmijeh, prve korake, prve riječi, ponosni smo na svaki njihov napredak i proživljavamo ga zajedno s njima. I prirodno je da smo najsigurniji upravo kada su u našoj blizini, pod našim budnim okom, da im u svakom trenutku možemo uskočiti i pomoći kada u svom tom kompleksnom procesu odrastanja posustanu i zapnu. No dođe  vrijeme kada se i djeca moraju osamostaliti. Naučiti brinuti se za sebe (sukladno dobi), poštivati pravila izvan svoga doma i priviknuti se na suživot sa drugima što sa sobom donosi niz novih saznanja i spoznaja.

Prvi i vjerojatno najznačajniji korak koji svemu tome prethodi, za većinu djece predstavlja upravo – polazak u vrtić. I koliko god da se ranije možda činilo jednostavnim ostaviti djecu na mjestu za igranje, toliko se sada roditelji vjerojatno počinju preispitivati: Da li će mu/joj trebati dugo da se prilagodi? Da li će lako pronaći prijatelje? Da li će dovoljno jesti? Da li ću mu/joj nedostajati?… I zbilja, pred djecom ne stoji mali posao. Priviknuti se na novu sredinu, nove odgajateljice, novu djecu, pravila i rutinu koji su često u mnogočemu različiti od onih kućnih na koje su navikli. Polazak u vrtić velik je događaj u njihovom životu u kojem je njima, kao i svima nama uslijed novih događaja u našim životima, potrebna podrška i razumijevanje.

Kako će se dijete prilagoditi i koliko će period prilagodbe trajati ovisi o individualnim razlikama među djecom, prijašnjim kontaktima sa drugom djecom i odraslima, prijašnjim iskustvu odvajanja od roditelja i slično. Dok neka djeca mogu vrlo burno reagirati na odvajanje od roditelja i boravak u vrtiću, druga će se brzo prilagoditi i adaptirati na novu situaciju. U svakom slučaju, potrebno je biti strpljivi i pružiti djetetu podršku kako bi period prilagodbe protekao čim lakše i za dijete i za roditelja.

 

Kako djetetu olakšati adaptaciju?

Između 6. i 18. mjeseca života razdoblje je maksimalne privrženosti djeteta prema roditelju i u tom je periodu najviše izražena tzv. separacijska anksioznost. Manifestira se izrazitim negodovanjem djeteta pri odvajanju od roditelja, a naziva se i strahom od odvajanja. Iz tog se razloga burnije reakcije uglavnom očekuju prilikom odvajanja kod jasličke djece, koja i ne znaju još uvijek verbalizirati svoje strahove i nezadovoljstva. Vrtićka su djeca ovdje u prednosti što se mogu verbalno izraziti, a i roditelju je lakše pojasniti djetetu njegove emocije, iako to ne mora nužno značiti da će se sva vrtićka djeca lakše ili brže prilagoditi na vrtić, već tu veliku ulogu igra dosadašnji stil odgoja.

Iz tih razloga u prilagodbu se kreće postepeno, dan za danom, i osim ako dijete to izričito ne zahtjeva, prvih se dana dijete ne pušta u cjelodnevnom boravku u vrtiću. Svi bi roditelji trebali imati na umu da za vrijeme boravka s djetetom u vrtiću, kao i za vrijeme odvajanja, dijete budno prati reakcije roditelja i oponaša ih, tako da ako se roditelj ponaša sumnjičavo ili nesigurno, takvu će poruku poslati i djetetu. Dakle pozitivan stav prema vrtiću i odgajateljima, doživljaj vrtića kao mjesta gdje će im biti lijepo i gdje će se osjećati sigurnima, najvažniji su preduvjet za uspješnu prilagodbu.

Rastanci znaju teško padati i djeci i roditeljima, a olakšati ih možete tako da budu što kraći, mirni i odvažni. Nikako nije poželjno produžavati vrijeme rastanka ili otići pa se vraćati ako dijete plače, zbog toga što se vrijeme djetetovog negodovanja na taj način samo produžava i dijete dobiva poruku da njegovo ponašanje rezultira povratkom roditelja te tako dobiva još veću motivaciju da nastavi plakati. Također, nikako nije preporučljivo iskradati se potajno u trenutku kada dijete usmjeri pažnju na nešto drugo, zbog toga što će dijete u trenutku kada shvati da vas nema biti nepripremljeno na to, razočarano i izgubiti će povjerenje u vas, što u konačnosti opet rezultira produžavanjem i otežavanjem perioda adaptacije.

I na kraju, polazak u vrtić može izgledati kao kratkotrajna oluja na moru, no ispravnim postupanjem i suradnjom između roditelja i vrtića taj se period brzo prebrodi. Vrtić je mjesto u kojem će djeca provoditi nezaboravne trenutke sa svojim “tetama” i prijateljima, stvarati divne uspomene i koje će ih, zajedno sa vama, naposljetku iznjedriti u prave mornare. A prve simpatije i prve ljubavi koje će se putem izroditi…? O tome ćemo ipak nekom drugom prilikom. 🙂

 

Anna Goreta Giannini, psihologinja