Skip to main content

U koštac s vremenom

Današnji tempo života i sve dulje radno vrijeme često nam ne dopuštaju da boravimo sa svojom djecom koliko bismo to željeli, a pogotovo ne na način na koji bismo željeli. Međutim, brzini vremena u kojem živimo gotovo se nemoguće oduprijeti i roditelji se često znaju osjećati nemoćnima i neuspješnima kada ne uspiju odvojiti dovoljno vremena u kojem će se posvetiti svojoj djeci što nerijetko dovodi do frustracije i predbacivanja. Napetost roditelja,  nezadovoljstvo i opterećenost manjkom vremena lako se pretvori u svakodnevicu. Moramo međutim biti svjesni da samopredbacivanjem još samo dodatno odmažemo sebi, i kao posljedica, djetetu. Djeca naše emocije i raspoloženja primjećuju, doživljavaju i žive sa njima. Jedini je problem u tome, što ih još uvijek, često ne mogu razumijeti.

Važno je prihvatiti stvari koje ne možemo promijeniti takvima kakve jesu i prilagoditi im se, ali u našoj prilagodbi možemo i moramo iskoristiti svu našu kreativnost i domišljatost. Dakle, ako svaki dan ne uspijete odvojiti vremena za igru skrivača ili slaganje kockica sa vašim djetetom, pretvorite vaše obaveze u zajedničku igru! Neka špricaljka bude imaginarni vodeni pištolj kojim će vaš sin pogoditi mrvice na stolu, a vi ćete ih kasnije obrisati krpom. Ukrcajte mu robu za pranje na bager kojim će ga on dovesti do veš mašine, natječite se tko će u dvije minute pospremiti više igračaka u kutije i biti pobjednik. Neka od robe za peglanje vaša kćer odabire robicu koju će obući sutradan za vrtić i zapakira je vama na peglanje ili joj postavite stolicu pored sudopera da vam slaže posuđe koje vi operete. Valjanje mesa u brašno, jaja i mrvice prije pohanja bit će odlična vježba motorike za vaše dijete, a zasigurno i velika zajednička zabava!

Imajte uvijek na umu da je djetetu važna komunikacija sa vama, zajedničko druženje i vaša prisutnost. Naposljetku, ukažite mu na to koliko vam je pomoglo i pohvalite ga  i osjećat će se važno i ponosno te biti motivirano da vam i sljedeći put opet pomogne. Uključivanje u sitne kućanske poslove potiče razvoj discipline, odgovornosti i samopouzdanja kod djeteta. Dijete stječe radne navike, postaje sposobnije i samostalnije što će mu uvelike pomoći u prilagodbi u vrtićkom i školskom okruženju.

 

Volim te se ne podrazumijeva

Jednom sam u vožnji primjetila pored ceste veliki UNICEF-ov plakat sa porukom: “Djecu nećemo razmaziti maženjem.” Na tom mjestu plakata već godinama nema, ali toliko je snažan utjecaj imao na mene da se svaki put kada prođem istim putem sjetim poruke. I zaista, da li je moglo bolje pogoditi u srž?

Koliko ste puta dobili savjet da ne dižete dijete iz krevetića dok neutješno plače jer ćete ga razmaziti, da ne tješite dijete koje se udarilo jer na taj način nikad neće očvrsuti ili da ne liježete s djetetom u krevet navečer jer se tako nikad neće naučiti usnuti bez vas? Nekada se tako vjerovalo i slični savjeti koje dobijete, pogotovo od starijih osoba, sigurno su dobronamjerni. Međutim, mnogobrojna istraživanja proteklih godina ukazuju sve više na važnost stvaranja tople emocionalne veze između djeteta i roditelja kao preduvjet za djetetovo zdravo psihičko i emotivno sazrijevanje. Privrženost i osjećaj pripadnosti dijete razvija od najranijih dana života upravo kroz povezanost s roditeljima koji zadovoljavaju njegovu potrebu za toplim fizičkim kontaktom, utjehom i sigurnošću.

Jedan od najpopularnijih psiholoških eksperimenata kojim se dokazala važnost majčine topline i dodira sproveden je još sredinom 20. stoljeća pod vodstvom psihologa Harryja Harlowa. U eksperimentu su sudjelovali tek rođeni majmunčići odvojeni od svojih majki i smješteni u kaveze u kojima su im bile ponuđene dvije zamjenske majke: jedna napravljena od žica, koja je sadržavala bočicu mlijeka  i druga, napravljena od ugodnog frotira, koja međutim nije sadržavala bočicu mlijeka. Proučavalo se s kojom će majkom majmunčić više vremena boraviti i kojoj će biti privrženiji, pretpostavljajući da će majmunčići žičanu majku asocirati sa hranom i ubrzo je zavoljeti. Međutim, zadivljujući rezultati pokazali su kako su majmunčići  gotovo svo vrijeme provodili kod krpenih majki, dok su kod žičanih majki dolazili isključivo na hranjenje osiguravajući na taj način svoje preživljavanje. Također,  u nastavku ovog eksperimenta, kada su majmunčići dovođeni u situaciju zastrašivanja, prestrašeni su majmunčići bježali isključivo svojim krpenim majkama, privijajući se uz njih i tražeći u njima utjehu i sigurnost.

Ovim se nizom eksperimenata dokazalo da bliskost i privrženost roditelju ne nastaje primarno zbog djetetove potrebe za hranom, te se postavila važnost nježnosti, dodira i prisnog emotivnog odnosa između roditelja i djeteta ispred važnosti samog hranjenja.

Da li ćemo biti žičani ili krpeni roditelji, odluka je samo na nama. Ali jedno je sigurno, volim te se ne podrazumijeva. Volim te se izgovori, volim te se poljubi, volim te se zagrli. Volim te se javi na plastični telefon kojeg vam je dijete pružilo baš u trenutku dok ste gledali omiljenu seriju na televiziji, jer je reklo da je poziv jako važan. I zbilja, razmislite na trenutak i shvatit ćete. Postoji li važniji?

 

Anna Goreta Giannini, psihologinja