Skip to main content

Odgajatelj i/ili odgajateljica

Jedno od najčešćih pitanja upućeno djeci predškolske dobi koja pohađaju vrtić ili jaslice je: “Kako ti se zove teta?”. Ništa neuobičajeno u samom pitanju, osim što se već u samom pitanju zapravo nalazi i dio odgovora koji pod pojmom “teta”, podrazumijeva žensku rodnu ulogu. Svakako je potrebno uzeti u obzir kako su spolne razlike između muškaraca i žena biološki determinirane, pa se tako nazivom spol govori o anatomskim i fiziološkim razlikama između muškaraca i žena, dok se nazivom rod određuje psihička, kulturološka i društvena razlika između spolova. Dijete se tako rađa sa biološkim spolom a razvija društveni rod, odnosno ranom socijalizacijom djeca usvajaju društvene norme i očekivanja za koje vide da su usuglašeni s njihovim spolom. Ako se vratimo na pitanje sa početka teksta, zapravo i djeci najpristupačniji naziv “teta”, postao je tako društveno prihvaćen sinonim za žensku osobu koja obavlja posao odgajateljice. Uzimajući u obzir kako je djetinjstvo zapravo proces socijalne konstrukcije, kojeg djeca i odrasli zajednički izgrađuju, važno je ponašanje i očekivanja odraslih osoba vezano upravo uz rodne uloge dječaka i djevojčica.

Nadalje, proces primarne, najvažnije socijalizacije djece odvija se upravo u obitelji, stoga su bitni stavovi stečeni pod utjecajem obiteljskog odgoja, jer upravo na takav način roditelji konstruiraju individualno razumijevanje spola kod djece. Moramo uzeti u obzir i to da obitelji u suvremenom društvu prolazi kroz značajne promijene, mijenja se zajedno sa društvom, pa tako obitelj više ne čine samo otac hranitelj, majka kućanica i djeca, već danas imamo sve više slobodne izvanbračne obitelji, jednoroditeljske, udomiteljske, istospolne, nove obitelji nakon razvoda. U tom kontekstu dijete prolazi kroz turbuletno razdoblje promjena uloga unutar obitelji, promijene koje utječu na međusobne odnose članova obitelji, ali i sustav obiteljskih vrijednosti.

Rani i predškolski odgoj odnosno vrtić, tu zauzima važnu ulogu kao nadopuna obiteljskom odgoju, kao trajni proces osposobljavanja djece za snalaženje u u složenoj i nikad manje predvidljivoj budućnosti. Upravo prisutnost kulture jednakovrijednosti muškaraca i žena, uz odgajatelja oba spola nudi djetetu osjećaj sigurnosti, emocionalne stabilnosti, razvija njegove socijalne kompetencije. Postojanost muškog odgajatelja zapravo omogućuje djetetu iskustvo “iz prve ruke“ o ravnopravnosti muškaraca i žena, sukladno tome omogućuje mu transformiranje vlastitog iskustva i razumijevanja vezana uz pojedini spol, odnosno rod. Svako pojedino dijete ima urođenu zainteresiranost za stupanje u socijalne interakcije, kao i interakcije sa svime onim što mu okruženje nudi, pa je stoga iskustvo življenja sa muškim odgajateljem koji će podijeliti ravnopravno sve procese njege, brige, učenja i poučavanja sa ženskim odgajateljem, neprocjenjivo iskustvo, neprocjenjive vrijednosti za najbolji početak svakog djeteta.

 

Ivana Višnjić, mag. praesc. educ.