Skip to main content

Razvijanje vještina i potreba za trajnom tjelesnom aktivnošću

Opravdanost potrebe razvijanja svijesti o važnosti tjelesnog vježbanja, zdravog, aktivnog i produktivnog načina života koji je sastavni dio kulture življenja:

  • Djeca danas ne žive i ne igraju se na dvorištima i livadama, ne trče i ne penju se slobodno, već pretežno žive u skučenim prostorima, stanovima i rijetko su na otvorenome, te je stoga za djecu, kao i za sve ljude, kretanje iznimno važno
  • Pozitivan utjecaj sportskih (tjelesnih) aktivnosti na cjelokupno fizičko i mentalno zdravlje
  • Potreba djeteta za kretanjem putem igre i zabave kao osnovna aktivnost djeteta u veseloj i opuštajućoj atmosferi bez naglašenih tjelesnih napora i opterećenja
  • Tjelesnim aktivnostima i igrom dijete razvija svoje mentalne sposobnosti, osjećaj za prostornost i djelovanje u njemu, bolje prihvaća sebe u odnosu na druge i razvija samopouzdanje
  • Važnost u socijaliziranju djeteta – vještinom pokreta i spretnošću dijete će biti poželjno i pozivano u svako društvo i igru
  • Motoričke aktivnosti su izvor radosti za dijete jer najviše glasnog dječjeg smijeha se susreće u situacijama u kojima su djeca fizički aktivna
  • Tjelesna aktivnost uvodi dijete u svijet prostornih odnosa koje su posredno povezane sa ovladavanjem početnih matematičkih pojmova (naročito fina motorika i orijentacija u prostoru)
  • Značaj u formiranju svijesti o sebi putem aktivnosti vlastitog tijela – da bi doživjelo sebe kao dobro usklađenu cjelinu dijete tu cjelinu mora doživjeti i na nju se osloniti u građenju vlastitog identiteta (skakanje, trčanje, penjanje, prevrtanje,..). Djeca upravo kretanjem upoznaju okružujući svijet, razvijaju osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom
  • Samo kroz pokret i tjelesne aktivnosti dijete razvija mišiće i oslobađa ogromnu energiju kojoj raspolaže. Sputanost kretanja dovodi do napetosti (ljutnja, strah, nervoza, neposluh, svađa, plač, slab apetit, nedostatak samopouzdanja,..)

Da bi se kod najmlađih putem tjelesnih aktivnosti razvijale pozitivne zdravstvene navike s dugotrajnim pozitivnim učinkom potrebno je imati na umu sljedeće:

  1. Djecu se treba naučiti da tjelesna aktivnost i zdrava prehrana pozitivno utječu na njihovo zdravlje – raditi na osvješćivanju funkcioniranja tijela (kosti, mišići) i korisnosti zdravih prehrambenih namirnica
  2. Fizička aktivnost je za svakoga – uz poštovanje različitosti u mogućnostima
  3. Fizička aktivnost mora se poticati u okviru djetetove prirodne želje za kretanjem – potreba poticanja i njegovanja te djetetove potrebe
  4. Stjecanje zdravih navika mora biti zabavno – stvaranje pozitivnih iskustava u opuštenom, sigurnom i poticajnom okruženju uz smijeh, pjesmu, kretanje i istraživanje kroz fizičke aktivnosti

 

Tjelesne aktivnosti i razvoj motorike djece predškolske dobi

Dijete u dobi od 1 – 2 godine

Osnovna karakteristika ovog perioda je povećana motorička spretnost djeteta. Gotovo sva djeca prohodaju između 12. i 15. mjeseca i do kraja druge godine usvajaju sve prirodne oblike kretanja (hodanje, puzanje, penjanje, trčanje, skakanje). Slijedi njihovo usavršavanje.

Zbog nove kvalitete pokretljivosti i složenijeg baratanja predmetima dijete radoznalo istražuje nove mogućnosti i naglo stječe nova iskustva. Usavršavaju se pokreti manipulacije predmetima: bacanje, dohvaćanje, premještanje, listanje, slaganje i manipulacija u praktične svrhe (služenje žlicom, šalicom i sl.).

Nastavlja se razvoj ravnoteže i koordinacije (stajanje, čučanje, saginjanje).

Dominira funkcionalna igra (s uvježbavanjem uspravljanja, hodanja, hvatanja, umetanja, pospremanja, bacanja), a slijedi konstruktivna igra (slaganje).

U tom periodu dijete se najradije igra samo ili s odraslima nego s drugom djecom ali dolazi do prvih uzajamnih igara na motoričkom smislu.

U ovo doba potrebno je omogućiti djetetu istraživanje prostora sa poticajnim materijalima i predmetima dnevne uporabe uz poticanje samoaktivnosti djeteta.

 

Dijete u dobi od 2 – 3 godine

U ovom periodu dijete je u pravilu stabilno i motorički spretno i potrebno je nastaviti rad na daljnjem usavršavanju kontrole pokreta kretanja (stajanje, hodanje, trčanje, poskakivanje i skakanje, penjanje), održavanja ravnoteže i koordinacije pokreta, te pokreta manipulacije predmetima i radnji koje se izvode rukama i nogama (bacanje, hvatanje, šutiranje, guranje, slaganje, zavrtanje i odvrtanje, listanje, obuvanje, jednostavno obuvanje i oblačenje, samostalno pijenje, služenje malim škarama i vilicom).

Dijete ove dobi voli oponašati, ima potrebu za samostalnim djelovanjem, interakcija s drugom djecom sve je češća (suradnička igra).

Konstruktivna igra (manipulacija predmetima, naročito oblikovanje, građenje i nizanje) sve je češća.

U ovo doba potrebno je osigurati uvjete za kretanje po raznolikom terenu, stepenicama, penjanje po niskim spravama i sl., poticati dječju samostalnost, eksperimentiranje i istraživanje.

 

Dijete u dobi od 3 – 4 godine

U ovoj dobi individualne razlike među djecom su velike.

Mogu se pojaviti nesigurnost, neravnoteža i nekoordinacija koja se u motorici može očitovati spoticanjem, padanjem, strahom od visine, lošom koordinacijom u crtanju i građenju. Nespretnija djeca tek sad započinju s usvajanjem motoričkih vještina.

U ovoj dobi usavršavaju se pokreti kretanja (hodanje, trčanje, poskakivanje i skakanje, penjanje), ravnoteže (stajanje na jednoj nozi i prstima) i koordinacije, pokreti manipulacije predmetima (bacanje i hvatanje, šutiranje, fina motorika građenja, umetanja, miješanja, nizanja, rezanja, nalijevanja, mazanja, različitog otkapčanja i zakapčanja) i crtanja. Od složenih motoričkih vještina usavršava se vožnja triciklom i samostalno ljuljanje.

Dijete u četvrtoj godini života je u fazi egocentrizma ili predsocijalnoj fazi gdje su česti sukobi djece, traži se odnos s odraslim.

Skupne aktivnosti djece traju sve duže, počinju se dijeliti stvari i čekati svoj red.

U ovoj dobi svoj djeci treba omogućiti da se kreću, da „vježbaju“ stečene motoričke vještine i u tome uživaju (pokretne i imitativne igre, mali poligon). Mnoga su djeca još nespretna, a druga su u fazi nesigurnosti – nepoželjno je uspoređivanje i nedopustivo ruganje, već djeci treba omogućiti doživljaj uspjeha u aktivnosti i pokazati mu to pohvalom (koja ne smije biti važnija od rezultata), te tražiti od djeteta samovrednovanje.

 

Dijete u dobi od 4 – 5 godina

Četverogodišnje dijete prolazi kroz prilično burnu razvojnu fazu. Uz prelaženje dopuštenih granica, uz neizvjesnost,nesigurnost i provjeravanje dolazi do izražaja potreba za preuzimanjem inicijative sa jačanjem unutrašnje motivacije.

Vidljiva je bolja kontrola i usavršavanje mnogih vještina.

Za neku djecu to je doba dostizanja ostale djece, osobito za dječake koji su bili spori u razvoju motorike. Do pete godine izraženija je dobra ravnoteža.

U motoričkom području u to doba dolazi do ekspanzije, bujanja i osvajanja prostora u kojem se dijete kreće. Dijete je stalno u pokretu i zbog viška energije ima veliku potrebu za hodanjem, trčanjem i penjanjem. Pokreti su snažni, brzi i efikasni.

Dijete te dobi vrlo je aktivno pa se jasnije prepoznaje razvoj snage i brzine.

Napreduje usavršenost pokreta održavanja ravnoteže, kretanja i manipulacije predmetima grubom i finom motorikom, crtanje.

U složenim motoričkim vještinama dijete je vještije u vožnji tricikla i u igrama loptom, te pokušava kolut naprijed.

Dijete ove dobi ima potrebu preuzimanja inicijative i uspješnog završetka aktivnosti, želi biti aktivno i uspješno. Stvara prijateljstva i radije je u aktivnostima s djecom nego odraslima. Pojavljuje se potreba za natjecanjem ali dijete još nije zrelo za kooperaciju (mogućnost sukoba). Slijedi upute zadane grupi.

Natjecanja i društvene igre pojavljuju se s povećanom suradnjom.

Djetetu ove dobi treba se davati mogućnost preuzimanja inicijative, mogućnost doživljavanja uspjeha uz samovrednovanje djeteta, osigurati prostor i vrijeme za kretanje, trčanje, penjanje. Djeca još nisu u potpunosti spremna za natjecanje i uspjehe je potrebno odmjeravati individualno (koliko je bolje nego prošli put).

 

Dijete u dobi od 5 – 6 godina

Petogodišnje dijete je stabilno, pouzdano, dobro adaptirano. Zadovoljno je onim što radi, a to što radi uglavnom radi dobro. U ovoj dobi dijete želi biti dobro, zadovoljiti zahtjeve i očekivanja odraslih.

Motorika je uvjetovana rastom (naročito nogu). Dijete ima dobru ravnotežu i koordinaciju pokreta i može dobro koordinirati pokrete u složene motoričke vještine. Vidljiv je napredak u koordinaciji fine motorike, te u razvoju gipkosti i preciznosti.

Dijete ove dobi ne može dugo sjediti, a individualne razlike među djecom su velike.

Novim su elementima usavršeni pokreti održavanja ravnoteže, kretanja i manipulacije predmetima.

Od složenih motoričkih vještina uz pomoć može napraviti kolut naprijed, koristiti sanjke, koturaljke i klizaljke, te dobro pratiti ritam uz ples, pljeskanje i udaraljke.

Nakon pete godine dijete uspostavlja prijateljstva i zna surađivati s drugom djecom i u igrama poštuje pravila.

Djetetu ove dobi treba omogućiti aktivnosti u kojima će biti uspješno i da uvidi svoj uspjeh.

 

Dijete u dobi od 6 – 7 godina

U ovo doba individualne razlike među djecom su velike. Dijete ove dobi obično se smiruje, ali često od sebe traži više od svojih mogućnosti.

U svim područjima razvoja vidljiv je cijeli repertoar i svo bogatstvo djetetovih igara, vještina i strategija upoznavanja svijeta koje je do sada usvojilo.

Dijete ove dobi vrlo dobro vlada svojim tijelom i dobro se kreće. Ima dobru ravnotežu i koordinaciju pokreta što se vrlo dobro vidi stečenim motoričkim vještinama u igrama u kojima sigurno kombinira raznovrsne pokrete i oblike kretanja. Dobro barata predmetima u finoj i gruboj motorici i usavršava se okulomotorna koordinacija.

Od složenih motoričkih vještina dijete ove dobi uživa u aktivnostima i igrama spretnosti, uspješno izvodi kolut naprijed, razlikuje mišićnu napetost i opuštenost, kontrolira mišiće lica i oponaša emocionalne izraze lica.

Sve motoričke sposobnosti se prepoznatljivo razvijaju i individualne razlike koje se u toj dobi vide imaju tendenciju da ostanu trajne.

U ovoj dobi sve je veći suradnički grupni rad s vršnjacima, uz česte ali kratkotrajne konflikte, ali i spremnost na dogovor.

Suradnja i natjecanje su u naglom porastu.

Potrebno je za djecu ove dobi organizirati raznolike aktivnosti kako bi svako dijete imalo priliku da pokaže inicijativu i uspješnost (u skladu sa svojim osobinama i mogućnostima) kako bi se izbjegao osjećaj inferiornosti u natjecateljskim situacijama.

 

Briga za zdravlje djece i njihov normalan tjelesni razvoj važna je zadaća djeteta rane i predškolske dobi. Veoma je važno pravodobno uključiti zadovoljavajući i primjereni tjelesni odgoj. Prirodne potrebe djeteta za kretanjem treba zadovoljiti, ali i njima stručno rukovoditi.

 

mr.sc. Ljiljana Krušelj, pedagoginja