Skip to main content

Spremnost djeteta za školu

Polazak u školu jedna je od najvećih prekretnica u djetetovom životu. Iz svijeta igre, zabave i bezbrižnosti dijete ulazi u svijet obaveza i odgovornosti. Polazak u školu praćen je neizmjernim uzbuđenjem svih uključenih u početak osnovnoškolskog života.

Očekivanje početka škole većinu djece ispunjava izmiješanim osjećajima: radošću, sumnjičavošću, strahom i sl. Određena doza straha je normalna i neizbježna jer ići u školu je za dijete nešto novo i manje poznato. Isto tako i roditelji imaju svoje bojazni. Pitaju se čine li i jesu li učinili sve da se dijete dobro snađe i osjeća u školi, da se ravnopravno s drugom djecom uključi u nastavni rad.

Izrazi “zrelost” i “spremnost” za školu često se upotrebljavaju kao istoznačnice, premda je “spremnost” adekvatnija riječ. Naime, zrelost je rezultat procesa sazrijevanja koji je biološki uvjetovan, dok spremnost (pripremljenost) osim sazrijevanja uključuje i sva iskustva i znanja koje je dijete do škole steklo, kao i motivaciju za učenje.

Opća i najraširenija definicija spremnosti za školu bila bi: spremnost za školu je onaj minimum razvojnog stupnja koji djetetu omogućuje da primjereno reagira na zahtjeve škole. To podrazumijeva posjedovanje takvog stupnja razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti uspješno savladavanje propisanog nastavnog programa.

Dva su bitna kriterija za polazak u školu: 

  1. kronološka dobsva djeca koja navršavaju šest godina od 1. travnja prošle godine do 31. ožujka tekuće godine su školski obveznici.
  2. psihofizička zrelost za školupored razvijenih intelektualnih sposobnosti (pamćenja, koncentracije i shvaćanja) potrebno je da posjeduje neke vještine i znanja, a također i određeni stupanj socijalno emocionalne zrelosti.

Također, dijete koje polazi u prvi razred trebalo bi posjedovati određeni stupanj fizičke, intelektualne, emocionalne i socijalne zrelosti. 

FIZIČKA SPREMNOST podrazumijeva da je dijete zdravo i zadovoljava minimum standarda dogovorenih za visinu, težinu i tjelesne proporcije, te normalno funkcioniranje djetetove psihomotorike i osjetilnih organa, odnosno nošenje pomagala koja korigiraju nedostatke. Nju procjenjuje liječnik školske medicine koji na osnovu parametara rasta i razvoja određuje stupanj razvijenosti u odnosu na kronološku dob. Fizička spremnost je važna zbog svakodnevnih napora školskog života. Prvašići svakodnevno pješače, nose tešku školsku torbu, dugotrajno sjede u klupi, …

EMOCIONALNA SPREMNOST pretpostavlja da su dječje emocionalne reakcije primjerene situaciji. Od djeteta se očekuje da na prihvatljiv način izražava emocije i reagira na uskraćivanje nekih želja i potreba (razvijena odgovarajuća emocionalna kontrola).

SOCIJALNA SPREMNOST je usko povezana s emocionalnom zrelošću. Označava prilagodbu na društvene norme, usvajanje moralnih normi, prihvaćanje sustava vrijednosti i ponašanja prihvaćenih u školskoj sredini. Uključuje i vještine komunikacije u razredu i prihvaćanje nastavnika kao osobe od povjerenja, te sposobnost samostalnog funkcioniranja djeteta u zahtjevima školskog života. Usvojene socijalne vještine omogućuju djetetu da bude dobro socijalno prihvaćeno od onih kojima je okruženo, te da na taj način lakše gradi svoje samopouzdanje i samopoštovanje, povoljnije procjenjuje svoje sposobnosti i mogućnosti, pa mnogo spremnije i radosnije prilazi učenju.

INTELEKTUALNA SPREMNOST obuhvaća razvijenost psihičkih funkcija i najvažnija je za uspješno učenje. Bitna je razvijenost govora, razumijevanje kvantitativnih odnosa, orijentacije, pažnje, koncentracije, pamćenja, uočavanja, zaključivanja, kombinacije, klasifikacije, shvaćanje apstrakcije i razvijenost grafomotoričkih vještina. Kriterij intelektualne spremnosti jest mentalna dob koja je podjednaka ili viša od kronološke dobi određene za polazak u školu (ispituje se testovima).

Jedna od bitnih sastavnica dječjeg pripremanja za školu je i pohađanje dječjeg vrtića. Dječji vrtić je “generalna proba” zavirivanja u veliki svijet izvan obitelji, vježbanje samostalnosti, odgovornosti i vježbanje obaveza.

Dječji vrtić je važan za dječje pripremanje za školu jer se:

  • djeca upoznavaju sa razvojno primjerenim sadržajima i zbivanjima iz neposredne okoline – bogati se dječji doživljajni svijet
  • naglašava aktivnost i interakcija djece
  • uključuje odgoj socijalnih vještina i vještina emocionalne regulacije
  • posvećuje djeci individualno poštujući razlike
  • poučava neposredno uz naglasak na razumijevanju i samospoznavanju
  • djeluje na ugodnoj atmosferi i odnosima s odraslima i vršnjacima.

Roditelji moraju znati da dijete za školu pripremaju od najranijeg djetinjstva, ali to ne znači da ga treba poučavati u specifičnim školskim vještinama, nego da mu daju mogućnost stjecanja pojmova, shvaćanja neposredne stvarnosti, uočavanja kvalitete stvarnosti (naročito u pojmu veličina). Najprimjereniji postupci pripremanja za školu jesu razgovor i čitanje sa djetetom, odgovaranje na djetetova mnogobrojna pitanja, postavljanje pitanja i upozoravanje na višestrukost odgovora, upozoravanje na količine i odnose količina, te sustavno širenje djetetova rječnika i stvaranje prigoda za upoznavanje novih i raznolikih sadržaja, doživljaja i osjetnih modaliteta.

Što roditelji mogu napraviti kako bi svom predškolcu olakšali polazak u školu?

  • Potrebno je mnogo razgovarati o školi u pozitivnom ozračju, potkrijepiti pozitivnim primjerima iz vlastitog školovanja, isticati prijateljstva koja će steći, nastavnicu koja će postati bitna osoba u njegovom životu, veselje zbog saznavanja novih znanja i vještina.
  • Nikako ne plašiti dijete nastavnicom, školom ili obavezama. Teško da će dijete htjeti ići u školu i sa zadovoljstvom ispunjavati nove obaveze ako se škola prikazuje kao mjesto na kojem ga čeka stroga učiteljica i mjesto u kojem je sve samo rad, obaveza, dužnost,…
  • Prvi dan škole poseban je dan u životu i roditelja i djeteta. Neka taj dan barem jedan od roditelja bude slobodan, posvetite vremena svojem novom učeniku, odvedite ga do škole, upoznajte s novim prijateljima, pokažite ponos i sreću što je krenuo u nove izazove.
  • Pri biranju školskog pribora uključite i dijete, zajedno postavite odrednice za izbor torbe, pernice, papira za umatanje i slično. Vi odredite cijenu i osnovne kvalitete, a dizajn, boju i slične stvari prepustite djetetu na izbor. Bude li se osjećalo uvaženim kod izbora i izabere li ono što mu se sviđa, vjerojatnije je da će se o školskom priboru pažljivije brinuti.
  • Odredite djetetu prostor za rad i učenje – prostor u dječjoj sobi ili nekoj zajedničkoj prostoriji gdje će dijete u određeno doba dana moći relativno u miru učiti i pisati svoje zadaće. Doista je važno da to bude uvijek isto mjesto kako bi ga dijete doživjelo kao svoj prostor za rad. Važno je i da na tom prostoru (npr. radnom stolu) nema puno sadržaja koji bi mogli odvlačiti djetetovu pažnju.
  • Odredite u Vašem pretrpanom rasporedu vrijeme (15 minuta za početak) kada ćete zajedno s djetetom crtati, bojati velike/male površine, čitati slikovnice, razgovarati i maštati, prebrojavati kamenčiće, igrati se plastelinom i tijestom i činiti slične zabavne stvari koje stvaraju preduvjete za čitanje i pisanje. Tada nemojte učiti čitati i pisati (osim ako dijete nema jake želje za tim), već uživajte i stvarajte atmosferu u kojoj se “radi” sa zadovoljstvom.
  • Naučite dijete na uspoređivanje i procjenjivanje. Uspoređujte dijete prvenstveno s njime samim – napravite izložbu crteža i sličnih aktivnosti, usporedite kako se sada poboljšalo u crtanju i sl. Usporedite dijete i s drugom djecom, govorite koliko smo različiti – netko bolje crta, netko bolje pleše,.. Ne treba se bojati uspoređivanja sve dok vaša ljubav i pažnja nisu uvjetovani time da dijete treba biti najbolje. Ukažite djetetu da ga volite upravo takvo kakvo je. Pokažite mu da je vrijedno truditi se, te da vježbanjem neke aktivnosti možemo napredovati u njima i postajati sve bolji i bolji.
  • Ako oba roditelja rade, sada je vrijeme za pronalaženje osobe koja će se o njemu brinuti nakon škole. Ako ste se odlučili za soluciju da dijete ostaje samo kod kuće, pronađite odraslu osobu koja će moći uskočiti po potrebi i koja će prvih nekoliko tjedana pratiti dijete do škole i iz škole.
  • Obavijestite dijete o promjenama koje ga čekaju, upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti dok se Vi ne vratite s posla, zajedno prođite nekoliko puta put do škole, osigurajte mu maksimalnu zaštitu u stanu ako ostaje samo, na vidljivo mjesto zapišite brojeve telefona, osigurajte osobe kojima se može obratiti u slučaju potrebe (npr. susjeda ili mama nekog školskog prijatelja), i slične važne stvari koje osiguravaju dijete.
  • Ako dijete ima problema sa govorom (npr. izgovor glasova) sada je zadnji čas za odlazak kod logopeda – čak 20-40% poteškoća u učenju čitanja i pisanja vezano je uz logopedske probleme koji se mogu relativno lako otkloniti.
  • Potrebno je puno se igrati, posebno društvenih igara gdje se uče pravila i poštuje red, uči se kako pobijediti ali i izgubiti.

– Koliko god neobično zvučalo, igra je najbolja priprema za školu –

 

mr.sc. Ljiljana Krušelj, pedagoginja