Skip to main content

Što se u vrtiću radi?

U svjetlu suvremenih znanstvenih spoznaja značajno se mijenja shvaćanje djeteta i njegovog ranog tjelesnog, spoznajnog, emocionalnog i socijalnog razvoja. Obaveza je odraslih koji tijekom tog perioda brinu o djetetu, da osiguraju najpovoljnije uvjete za cjelovit dječji razvoj, koji će biti u skladu s djetetovom prirodom, potrebama i interesima.

Kao odgojiteljica u vrtiću radim već desetak godina i ovo je posao koji je sve samo ne običan. Prečesto sam o svom poslu čula priče poput Blago vama, vi se tamo samo igrate. Ili onu, još bolju Šta za to vam treba fax? E pa dragi moji svi, dječji vrtić je mjesto radosnog življenja i učenja djece. Kako bi radost i učenje bili primjereni potrebama i interesima djece, za to se brinemo mi odgajatelji i ostali stručni suradnici vrtića. Više i visoko obrazovana radna snaga koja osim sveučilišnih diploma posjeduje čitav niz specifičnih znanja i vještina ili kako se to stručno voli reći profesionalnih kompetencija. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da nam ni jedan radni dan nije isti i da je svakoga dana nova avantura kako za djecu na njihovom putu odrastanja tako i za nas koji ih na tom putu podržavamo svojim znanjem ali i velikim entuzijazmom.

Kao odgajatelji vodimo pedagošku dokumentaciju koja nam omogućuje da bolje upoznamo svako dijete, da shvatimo njihove strategije učenja i komuniciranja te da slijedimo dijete, a ne plan. Kako bi u tome uspjeli važno nam je osigurati poticajno okruženje koje djetetu omogućuje da izrazi svoje potencijale, sposobnosti, znatiželju, da komunicira sa drugima, osnažuje svoj identitet, autonomiju i sigurnost, da individualno i grupno manipulira i istražuje. Imamo Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje koji određuje vrijednosti, zadatke, ciljeve i smjernice za aktivnosti ali ne određuje sredstva i načine za postizanje ciljeva, to čine zaposlenici u ustanovi. Kvaliteta sudjelovanja odgajatelja u procesu učenja djece očituje se u njegovoj sposobnosti da dekodira razine do kojih je dijete došlo u nekom misaonom procesu. To nije naša intervencija u kojoj preuzimamo vodstvo nad aktivnošću djeteta već ona u kojoj pažljivo promatramo dijete, kako bi s njime ušli u interakciju i ostvarili kvalitetan dijalog. Djeca uče po modelu odraslih koji ih okružuju i s kojima su u interakciji pa je značajno da model posjeduje autentičnost, vjerodostojnost i identitet.

U vrtiću se svašta radi, u vrtiću je radost življenja imperativ, u vrtiću se igramo, učimo, istražujemo, stvaramo veze za cijeli život ali ne pripremamo djecu za život jer djetinjstvo nije priprema za svijet odraslih već život sam po sebi.

Danijela Zandel Jajčević, mag.praesc.educ.