Skip to main content

Važnost podrške roditeljstvu u dječjem vrtiću

U proteklih godinu dana u našem smo vrtiću posebnu pažnju usmjerili programima podrške roditeljstvu. Osim standardnih roditeljskih sastanaka različitih pedagoških, psiholoških i zdravstvenih tematika koji se provode tijekom svake pedagoške godine, od ove godine u vrtiću smo započeli s ciklusima radionica ciljane podrške roditeljstvu „Rastimo zajedno“, a koje se sastoje od radionica za roditelje djece najmlađe dobi do 4. godine života, radionica za roditelje djece s teškoćama u razvoju te radionica za očeve.

Oslanjajući se na pravo svakog djeteta na obiteljsko okruženje koje podupire djetetovu dobrobit i omogućuje pun i harmoničan razvoj njegovih potencijala, Konvencija UN-a o pravima djeteta definirala je i pravo svakog djeteta da njegovi roditelji dobiju odgovarajuću pomoć društva u ispunjavanju svojih roditeljskih odgovornosti. Stoga, program „Rastimo zajedno“ usmjeren je koliko na dijete, toliko i na roditelje te predstavlja jedan oblik razvojne podrške obiteljima. Promicanjem kvalitete obiteljskog okruženja u kojem dijete živi, podupireći već postojeće i razvijajući nove roditeljske kompetencije, unapređuje se dobrobit i razvoj punog potencijala djeteta. Sama struktura radionica u kojima se izlaganje teorije isprepliće s grupnim refleksijama, vježbama, igrama te dijeljenjem međusobnih iskustava, spontano pridonosi produbljivanju međusobnih odnosa sudionika te stvaranju grupne kohezije. Nerijetko se tako, po završetku radionica roditelji pitaju: „A kada slijedi nastavak?“

Što je to tako posebno što sudionike toliko poveže i „tjera“ da nakon gotovo tri mjeseca uzastopnih susreta traže nastavak radionica, pokušat ću predočiti kroz nekoliko pojmova koje osobno smatram okosnicama ove priče čiji glavni likovi, uz samo šačicu dobre volje, možete lako postati – i vi.

Podrška. Krećem s ovom imenicom, pokretačkom silom ovog programa, imenicom koja stoji uspravno, stoički se odupireći pritiscima imenice škola koja se gura da joj zauzme mjesto, navikla na prečesto spominjanje na području gdje joj, u ovom slučaju, nikako nije mjesto. I vjerujte, program „Rastimo zajedno“ zbilja nije škola za roditelje. Škola za roditelje podrazumijeva pojmove kao što su recepti, upute, koraci, kalup. Mi ne nudimo ništa od toga. Umjesto recepata, nudimo teorijski i znanstveni okvir. Umjesto uputa, potičemo vas na promišljanje. Umjesto diktiranja koraka, usmjeravamo vas kako da osluškujete sebe i svoje dijete. Umjesto ukalupljivanja, ohrabrujemo vas na autentičnost.

Partnerstvo. Kao što ovaj program nije škola za roditelje, tako ni voditeljice u njemu ne predstavljaju autoritete koji su u ulozi podučavaja. Štoviše, kroz svaki novi susret zapravo se naše uloge sve više isprepliću: uloga voditelja kao stručnjaka za teorije o razvoju djece i roditeljstvu, i uloga roditelja kao najrelevantnijeg stručnjaka za sebe i vlastito dijete. Namjera nam je razviti ravnopravno partnerstvo u kojem zajednički surađujemo kako bi roditelji nalazili svoje načine ispunjavanja roditeljskih odgovornosti na dobrobit djeteta i vlastito zadovoljstvo.

Uvažavanje. U našim grupama poštujemo i uvažavamo međusobne različitosti kao što pažljivo vodimo računa o fazama razvoja grupnog rada. Važno nam je da se svaki roditelj osjeća ugodno i sigurno te da prima i daje upravo onoliko koliko je spreman. No priznajem vam – ono što se najčešće dogodi je to da se već nakon nekoliko susreta sudionici toliko opuste da voditeljicama postaje pravi izazov završiti susrete u predviđeno vrijeme.

Rast. Argumentirala sam već zašto ovaj program nije škola, međutim jednoj stvari ćemo vas ipak naučiti. A to je da se odvažite rasti. Vrijeme je da odbacimo staromodna uvjerenja kako odgoj predstavlja jednosmjeran proces discipliniranja ili socijaliziranja djeteta od strane roditelja, i prihvatimo ga kao proces recipročne suradnje, prilagođavanja i građenja odnosa. I upravo iz tog razloga, naš je cilj raditi na osnaživanju roditelja kao osobe u cijelosti, a ne samo u roditeljskoj ulozi. Ono što će najviše oplemeniti odnos vas i vašeg djeteta je prihvaćanje da rastete zajedno.

Podrška. Tipfeler? Ipak nije. Jer upravo ovdje sve počinje i sve završava. Proces u kojem se u grupi potpunih neznanaca, koji se s većom ili manjom tjeskobom sramežljivo upuštaju u nešto sasvim nepredvidivo, postupno stvara povezanost, povjerenje i prijateljstvo. Spoznaja da nam je upravo taj jučerašnji potpuni neznanac iznenada postao partner u ovom predivnom plesu roditeljstva koji uz ritmove tanga, valcera ili rock’n’rolla prožima našu svakodnevicu. I osvijestimo tada, kako ni najsavršenije izvježbani koraci nisu u mogućnosti zamijeniti zadovoljstvo koje nas prožme u trenutku kada pogledamo svoje dijete, zaboravimo na pravila, i jednostavno se prepustimo melodiji da nas ponese.

Krenuvši u ovu priču, krenuli smo u projekt. Provodeći ovu priču, počeli smo je živjeti. Doživite ju s nama.

Anna Goreta Giannini, psihologinja