Skip to main content

Zašto djeca zaslužuju vrtić koji im dopušta slobodnu igru?

Zamislite si ovu situaciju:

Na obali potočića dijete pažljivo polaže svoj drveni brodić u vodu. Slijedi svoje prijatelje niz obalu koji, kao i on, povlače svoje barčice šarenih jedara, za ispletenu užad. Djeca se povremeno okreću i ponosno osmjehuju roditeljima.

Taj dan je regata u zamišljenom vrtiću, poseban dan koji slavi tjedne i tjedne teškog rada na jednom projektu i na kojoj su se okupili roditelji, djeca i odgajatelji jednog vrtića. Djeca su sagradila barčice od komada drveta. Ispleli su užad za brodiće. Obojali su jedra. Kroz to su učili o stvaranju i slijeđenju uzoraka, vježbali strpljenje i samoovladanost kako bi izgurali kroz izazove i poneke greške, savladavali brojeve, pitali za pomoć kada im je trebala, vježbali vještine dogovaranja. Jačali su finu motoriku stvarajući svojim prstićima. I to sve bez radnih listova ili bilo kakvih oblika frontalnog rada školskog tipa. Kad bismo pitali djecu što su radili u vrtiću bilo koji od tih dana, oni će reći: “Igrali smo se.”

I u pravu su. Djeca se igraju i stvaraju rukama po cijele dane, no to ne znači da se ne bave ozbiljnim učenjem. Jer djeca uče trčeći, gradeći, maštajući, penjući se, pričanjem priča, istraživanjem, igranjem uloga, pjevanjem… Na taj način stvaraju temelje za akademske vještine koje će im kasnije biti važne. Djeca uče čineći.

Ponekad se čini da kao društvo zaboravljamo da je učenje kroz igru jedna od osnovnih i najvažnijih stvari. Igra je temelj za kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Igra poboljšava pamćenje i pomaže djeci naučiti kako matematičke probleme riješiti u glavi. Pomaže im regulirati nagone i kroz nju vježbaju govorne vještine.

U nekim zemljama vlada mišljenje da je potreban akademski pristup učenju čak i mlađe djece. Jedno je čak istraživanje pokazalo da su na kraju svog vrtićkog staža takva djeca pokazala bolje rezultate od onih koja su pohađala vrtiće koji se baziraju na igri. I to nije iznenađujuće. Za očekivati je da će djeca koja su izravno poučavana o slovima, brojevima, matematici biti u tome na neki način bolja. No, činjenica je da je to istraživanje istražilo samo kratkoročne utjecaje takvih programa na djecu.

Druga su, pak, istraživanja, pokazala da takvo akademsko, frontalno i izravno poučavanje djece može ostaviti negativne posljedice na dječji dugoročni razvoj. Prerano guranje djece na učenje na takav način može uzrokovati da se povuku kada dođu na više razine obrazovanja, kada se od njih traži da više samostalno razmišljaju, donose vlastite zaključke i preuzimaju veću odgovornost za vlastiti proces učenja.

Činjenica je da ne možemo ubrzati razvoj djetetova mozga da bi on učio brže i više i na način minijaturnog odraslog. Temelji za učenje grade se kroz igru i iskustvo. I to ne možemo preskočiti. Kurikulum koji djecu tjera u prerano usvajanje akademskih znanja zapravo zanemaruje kritičnu ulogu dobrih temelja.

Predškolci i općenito djeca vrtićke dobi ne bi smjeli provoditi dane za stolom, ispunjavajući radne listove. Djetinjstvo je previše važno da bi se potrošilo samo na to.

 

Prilagodila i prevela Katarina Đapić, mag.praesc.educ., sa web stranice The Washington Post: Why kids deserve a preschool that lets them play, by Jessica Smock, 18.08.2017.