U životima pojedine djece, jaslice ili vrtić vjerojatno su njihov prvi samostalni iskorak u nepoznato, te što su mlađi to im je prilagodba izazovnija. Svi bismo voljeli da to razdoblje prođe što brže, lakše i bezbolnije, da djeca što prije prihvate nove osobe i promjene u svom životu.
Razdoblje prilagodbe je izazovno i zahtjevno za sve sudionike: dijete, roditelja, ali i odgajatelja, te mu je potrebno pristupiti odgovorno, poslušati iskustva i savjete stručnjaka te vjerovati im.
Za sam proces odvajanja i popratne emocionalne reakcije nemoguće je u potpunosti pripremiti dijete, pogotovo ono mlađe dobi, no postoje mehanizmi i alati kojima možemo pomoći lakše prebroditi prilagodbu . Proces prilagodbe traje dok dijete ne prihvati novonastalu situaciju odnosno odvajanje od roditelja, ostajanje u novom prostoru i prihvaćanje odgojitelja, usvajanje novog ritma dana u jaslicama i vrtiću te novih pravila ponašanja, uključivanje u aktivnosti, prihvaćanje druge djece i vrtića kao mjesta gdje se sa svima dijele igračke i pažnja odraslih.
Odnos prema vrtiću
Ključna stvar je stav roditelja i njihovo osobno mišljenje. Izuzetno je važno u kojem kontekstu spominjete jaslice i vrtić i što zaista mislite o takvom načinu zbrinjavanja. Taj unutarnji mir ili nemir je izuzetno važan čimbenik prilagodbe. Djeca nas znaju jako dobro „pročitati“, osjećaju našu nesigurnost i sumnjičavost pa su ponekad čak i tužna upravo zbog toga što smo i mi uznemireni.
U praksi smo upoznali roditelje koji sa strahom i nepovjerenjem dolaze u ustanovu i u početku ne mogu zamisliti kako će se njihovo dijete priviknuti. Svoje strahove projiciraju na dijete i otežavaju prilagodbu od samog početka . Dobro je upoznati dijete s novim okuženjem, zgradom vrtića, igralištem, i postići da ono poveže taj novi prostor s mjestom za igru i ugodu. Pozitivno pričajte o vrtiću, pričajte prije svega o odgajateljima koji će se brinuti o njemu i čuvati ga. Dijete u jasličkoj dobi je okrenuto starijim osobama koje mu pružaju sigurnost , a tek onda igračkama, materijalima i prijateljima.
Navikavanje na kratkoročno odvajanje od roditelja i čuvanje drugih osoba bilo bi mudro i korisno.
Jednako tako dijete s bogatijim socijalnim iskustvom brže će prihvatiti nove ljude i steći povjerenje u njih te se lakše nositi s izazovima.
Razvijanje samostalnosti i odgađanje želje
Važno je da djeca mogu zadovoljiti svoje potrebe u određenoj situaciji. Nekako je , nažalost, uvriježeno mišljenje kako su djeca mala i ne mogu sama jesti, svlačiti se itd.
Događa se da djeca uopće ne jedu krutu hranu, a kamoli da im se dopusti držanje žlice kako bi sama pokušala jesti npr.juhu. Smatramo da to usporava zdrav razvoj djece. Ovu situaciju promatrajte u kontekstu prilagodbe. Zamislite svoje dijete koje je u prvim danima prilagodbe uplakano i uznemireno. Bit će mu puno lakše ako samo zna i može jesti jer tako može zadovoljiti svoju potrebu za hranom. Dobro je poticati djecu na samostalno svlačenje i oblačenje, obuvanje papuča/cipela, razmisliti o udobnoj obući u kojoj je djetetova noga stabilna i koju može samostalno obući. Također je korisno dijete navikavati na jaslički odnosno vrtićki ritam dana (npr. ručak oko 12 sati te dnevni odmor nakon).
Jednako tako važno je u razumnim okvirima poticati dijete na odgađanje ispunjenja ponekih želja, poticati strpljenje i nagrađivati poljupcem i osmjehom prilikom kakvog kratkog čekanja. Možda su to naizgled sitne stvari, no iznimno su važne u mlađoj dobi. Zamislite dvadeset mališana koji još nisu bili s grupom djece, koji su svi navikli da im njihovi bližnji ispunjavaju sve želje i koji se još nisu susreli s odgođenom željom ili zahtjevom. Pokušajte shvatiti koliko je istovremeno teško zadovoljiti želje i potrebe svih njih.
Reakcije djeteta
Dijete se susreće s mnogim promjenama koje postupno usvaja i potrebno mu je određeno vrijeme da ih prihvati. Reakcije znaju biti burne, što vas ne bi trebalo uznemiriti uzmemo li u obzir sve promjene na koje nailaze. Potrebno im je određeno vrijeme, okvirno oko dva tjedna, da usvoje ritual dolaska, odvajanja, igre, ručka, odmora, užine i odlaska kući.
Reakcije na prilagodbu su različite u odnosu na dob, njegova prethodna socijalna iskustva (što ih je više to je djetetu lakše), povezanost s roditeljima i drugim članovima obitelji.
Reakcije mogu biti emocionalnog karaktera: ljutnja, plač, razdražljivost, nezadovoljstvo, neutješnost pa čak i agresivnost kod vašeg inače mirnog mališana.
Djeca katkad mogu reagirati odbijanjem hrane, utjehe, povučenošću u sebe i promatranjem događa iz osame, kratkim i isprekidanim snom. Poneka djeca prvih dana u sobu ulaze spremno te započinju prosvjedovati kada shvate da se u jaslice/vrtić odlazi svakodnevno.
Reakcije također mogu biti i tjelesnog karaktera poput bolova u trbuhu, povraćanja i glavobolja, ponovno vraćanje u pelene. Ovi simptomi i reakcije najteže padaju roditeljima no klada shvate da su oni rezultat reakcije na prilagodbu i kada se u dogovoru s odgajateljem pripremi i pravilno reagira, ti simptomi brzo prolaze.
Što činiti tijekom adaptacije
Ako se odlučite na odvikavanje djeteta od dude, bočice, dekica ili omiljene igračke tzv. prijelaznih objekata, nastojte to obaviti nekoliko mjeseci prije ili pričekajte da prođe adaptacija. Npr. prijelazni objekti mogu biti od velike pomoći tijekom procesa prilagodbe jer oni djeci predstavljaju vezu s obitelji i domom, odnosno daju im osjećaj sigurnosti i uz njih lakše mogu prebroditi teške trenutke dok su odvojeni od obitelji.
Zajednički boravak djece i roditelja u skupini prilika je za odgojitelje da saznaju pojedinosti o djetetu koje su važne za prilagodbu na vrtić (djetetov ritam dana, navike hranjenja, korištenje prijelaznih objekata i sl.) te da stvore sliku o djetetu, njegovom odnosu s roditeljima i drugom djecom kako bi kasnije lakše stvorili odnos s njime.
Kada ste u skupini s djecom, zajednički istražiti poticaje (igračke i aktivnosti)) koji su djeci ponuđeni.
Kada odgajatelj procjeni da je pravi trenutak da dijete ostane samo u skupini, vjerujte mu. U praksi se pokazalo kako nije učinkovito za adaptaciju djeteta da roditelj ostane predugo s njim u skupini jer tako djeca mogu dobiti krivu sliku o vrtiću kao o mjestu u kojem će provoditi vrijeme s roditeljem.
Kada ostavljate dijete samo skupini, rastanak najavite, objasnite kratko i pozdravite , nikako nemojte „pobjeći“ dok Vas dijete ne gleda jer tako ne možete izgraditi povjerenje između djeteta i sebe.
Ostavite važeći kontakt kako bi vas odgajatelji mogli nazvati ako je potrebno
Poštujte dogovoreno vrijeme dolaska po svoje dijete
Bez obzira na prethodne pripreme, nemojte se iznenaditi ako Vaše dijete burno reagira tijekom prvih nekoliko dana ili tjedna boravka u vrtići.
Imajte vjeru u sebe, odgajatelje ali i svoje dijete.
Vjera i uzajamno povjerenje će vam pomoći da izdržite sve izazove.
(Mašković i sur.,2018)
Tekst pripremila: Jelena Petranović, mag.reh.edu.
