Za većinu djece polazak u jaslice / vrtić predstavlja prvo značajnije odvajanje od roditelja i susret s novim prostorom, ljudima, pravilima i svakodnevnim rutinama. Dijete se odjednom nalazi u okolnostima koje su mu nepoznate i u kojima roditelj više nije neposredno uz njega.
Svaka važna promjena u životu zahtijeva određenu prilagodbu jer prekida dotadašnje navike i obrasce ponašanja. Kada se okolnosti promijene, prethodni načini ponašanja više nisu uvijek dovoljni, pa dijete mora postupno razviti nove načine snalaženja. Za odraslu osobu takva promjena može biti relativno jednostavna, dok je za malo dijete često velik izvor nesigurnosti i stresa.
Zato je razdoblje prilagodbe djeteta na jaslice / vrtić iznimno važno. Dijete kroz njega postupno uči da roditelj može otići, ali da se uvijek vraća, da se može osjećati sigurno i kada roditelj nije uz njega te da se može osloniti na druge odrasle osobe.
Kako dijete može reagirati na polazak u jaslice / vrtić?
Za većinu djece polazak u jaslice / vrtić predstavlja određenu razinu stresa. On se može očitovati kroz različite emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije, osobito kada dijete novu situaciju doživljava kao prijeteću, nepredvidivu ili uznemirujuću.
U prvim danima boravka u jaslicama / vrtiću dijete može:
- burno protestirati prilikom odvajanja,
- plakati, biti tužno, povučeno ili pasivno,
- odbijati kontakt s odgojiteljem, ili ponekad suprotno – izrazito se vezati uz njega,
- čvrsto se držati dude, bočice, dekice, gaze ili nekog drugog predmeta uz koji je emocionalno vezano,
- odbijati hranu ili jesti manje nego inače,
- teško zaspati, spavati kraće i nemirnije ili uopće ne spavati,
- izražavati ljutnju i frustraciju jer ne može promijeniti situaciju,
- dozivati mamu i tatu, vrištati ili se ponašati agresivno prema drugoj djeci, odgojiteljima ili predmetima.
Takve reakcije same po sebi ne znače da se dijete „neprimjereno ponaša“. One su često način na koji dijete pokazuje da mu je situacija teška i da još nema dovoljno razvijene načine da se s njom drugačije nosi i da mu treba neko vrijeme za adaptaciju.
Što roditelji mogu učiniti kako bi olakšali adaptaciju?
Najvažnije je da roditelj djetetu bude sigurna baza – osoba koja mu pruža osjećaj sigurnosti, predvidljivosti i povjerenja čak i onda kada se oko njega događaju promjene.
Roditelj može pomoći tako da:
- ako je to moguće i u skladu s organizacijom jaslica / vrtića, prvih dana određeno vrijeme boravi s djetetom,
- prema jaslicama / vrtiću pokazuje pozitivan i smiren stav,
- razvija povjerenje u odgojitelje i druge osobe koje će brinuti o djetetu,
- surađuje s odgojiteljicama, stručnim suradnicima i ravnateljicom te otvoreno razgovara o djetetovim potrebama,
- dijete redovito dovodi u jaslice / vrtić jer svakodnevnim dolaskom dijete postupno usvaja predvidljiv slijed: dolazak u jaslice / vrtić – odlazak roditelja – boravak u jaslicama / vrtiću – povratak roditelja, a predvidljivost tog slijeda pomaže djetetu da izgradi povjerenje i sigurnost,
- ako je djetetu potrebno, donese predmet uz koji je emocionalno vezano – dudu, dekicu, omiljenu igračku i sl. koji može imati ulogu prijelaznog objekta i pomoći djetetu da se lakše umiri.
Kada roditelj ostavlja dijete u jaslicama / vrtiću, kako se prikladno ponašati?
Roditelj bi trebao:
- djetetu objasniti, na njemu razumljiv način, koliko će otprilike trajati njegov boravak u jaslicama / vrtiću, umjesto vremena na satu, bolje je koristiti djetetu poznate događaje: „idem na posao, a po tebe ću doći nakon ručka“,
- jasno reći da će se vratiti po dijete,
- naglasiti da će se za njega u međuvremenu brinuti odgojitelj: „odgojiteljica će biti s tobom dok se ja ne vratim“,
- kratko i jasno se oprostiti: dugotrajno opraštanje najčešće ne olakšava djetetu situaciju, nego produžuje trenutak odvajanja,
- nakon oproštaja ne zadržavati se u djetetovu vidokrugu, primjerice na hodniku ili virenjem kroz prozor: dijete treba dobiti jasnu poruku da je roditelj otišao i da će se vratiti nakon nekog vremena,
- pri dolasku po dijete i nakon preuzimanja djeteta ne zadržavati se dugo u sobi skupine, kako se ne bi dodatno uznemiravala druga djeca.
Što može otežati odvajanje djeteta od roditelja?
Odvajanje može biti teže ako roditelj:
- djeluje nesigurno, uplašeno ili zaplače,
- bez pozdrava „pobjegne“ iz sobe,
- od djeteta traži dopuštenje za odlazak: „mogu li sada otići?“ ili „reci mi kada mogu otići“,
- dugo stoji na vratima, vraća se ili stalno provjerava dijete kroz prozor.
Dijete od rane dobi vrlo pažljivo prati sve emocionalne reakcije roditelja. Posebno u nepoznatoj situaciji, kada još nema vlastito iskustvo na temelju kojega bi procijenilo je li situacija sigurna, dijete se oslanja na roditelja. Ako roditelj pokazuje nesigurnost i nepovjerenje prema novoj situaciji, dijete može zaključiti da je i ono u uvjetima u kojima nije sigurno. Pritom nije potrebno glumiti veselje ako ga ne osjećate. Važno je da dijete vidi smirenost, povjerenje i jasnu odluku.
Kako pripremiti dijete prije polaska u jaslice / vrtić?
Prije polaska roditelji mogu:
- postupno privikavati dijete na kraća odvajanja: ako je moguće, neka ostane nekoliko sati kod bake, djeda ili druge bliske osobe jer tako dijete uči važno iskustvo: mama ili tata odlaze, ali se vraćaju,
- zajedno prošetati pokraj jaslica / vrtića, pogledati djecu koja se igraju i razgovarati o tome što će se u jaslicama / vrtiću događati,
- o jaslicama / vrtiću govoriti s veseljem i iščekivanjem – ali samo ako taj stav kao roditelj doista osjećate jer djeca vrlo dobro prepoznaju nesklad između onoga što govorimo i onoga što osjećamo,
- poticati dijete na što veću samostalnost: kod mlađe djece korisno je prije polaska vježbati samostalno jedenje žlicom i pijenje iz čaše te druge vještine koje će mu olakšati svakodnevno funkcioniranje u skupini,
- pripremiti se i sami na činjenicu da dio svakodnevne brige o djetetu privremeno preuzimaju za to osposobljeni stručnjaci.
Drugim riječima, vaš je zadatak omogućiti djetetu da se osjeća sigurno, a ne da mu uklonite svaku neugodu. Ne možemo spriječiti da dijete osjeti tugu, strah ili ljutnju zbog odvajanja. Možemo mu pomoći da te emocije postupno nauči podnositi i regulirati.
Kakve reakcije djeteta se mogu očekivati?
Budite spremni na promjene u ponašanju, adaptacija nije uvijek ravna linija. Dijete može jedan dan dobro prihvatiti jaslice / vrtić, a sljedeći dan ponovno burno reagirati. To ne znači nužno da se dogodilo nešto loše. Ponekad dijete tek nakon nekoliko dana počne pokazivati emocije koje je ranije zadržavalo.
Kod neke djece može se pojaviti i regresija u ponašanju – vraćanje nekim ranijim oblicima ponašanja. Dijete koje je prestalo mokriti u krevet može ponovno početi mokriti, može ponovno tražiti dudu, sisati palac, tražiti više pomoći nego prije ili pokazivati potrebu za većom blizinom roditelja. Takve reakcije najčešće treba promatrati u kontekstu povećanog stresa i potrebe za sigurnošću, a ne kao neposluh ili „razmaženost“. Zato djetetu u tom razdoblju treba više razumijevanja, a ne više uputa.
Kako graditi odnose prema odgojiteljicama?
Nemojte u odgojiteljicama u jaslicama / vrtiću gledati svoje „suparnike“ jer su to osobe koje vas zamjenjuju u ulozi odgajatelja. Moguće je da će vam biti teško kada vidite da se druga osoba igra s vašim djetetom, tješi ga ili s njim provodi velik dio dana dok ste vi na poslu. To je razumljiva roditeljska emocija. Ali odgojitelji nisu konkurencija roditelju. Odgojitelji su vaši partneri u brizi o djetetu.
Razgovarajte s njima, pitajte ono što vas zanima, recite im što vaše dijete voli i što ga umiruje, podijelite s njima važne informacije o njegovim navikama i zajedno tražite najbolji način pristupa kada je dijete uznemireno ili neraspoloženo. Što je bolja suradnja između roditelja i odgojitelja, to dijete dobiva jasniju poruku da se nalazi u sigurnom okruženju.
Koja je najvažnija uputa roditeljima?
Adaptacija traje određeno vrijeme: kod neke djece traje kraće, kod druge dulje. Mlađoj djeci često je potrebno više vremena da razumiju novu situaciju, dok starija djeca mogu brže povezati događaje i predvidjeti kada će se roditelj vratiti.
Budite strpljivi. Dijete tijekom adaptacije može biti ljutito na vas. Može vas kod kuće više tražiti, biti osjetljivije, plačljivije ili zahtjevnije. To ne znači da vas manje voli. Upravo suprotno – vi ste njegova sigurna baza i zato će često upravo uz vas pokazati emocije koje je tijekom dana zadržavalo.
I nemojte zaboraviti još nešto: nijedan roditelj nije neprikladan roditelj zato što mora raditi.
Odlazak djeteta u jaslice / vrtić nije nepogoda ni za dijete ni za roditelja. To je nova razvojna situacija u kojoj dijete dobiva priliku upoznati druge ljude, razvijati samostalnost, učiti nove vještine, stvarati odnose i postupno širiti svoj svijet izvan obitelji.
Zato polazak Vašeg djeteta u jaslice / vrtić pokušajte promatrati kao razvojni izazov, a ne kao gubitak bliskosti. Važno je zadržati pozitivan odnos prema jaslicama / vrtiću, ali i prema sebi kao roditelju. Jer dijete ne treba savršenog roditelja. Treba sigurnog roditelja koji vjeruje da će se dijete postupno snaći i savladati važne životne vještine koje će uspješno koristiti dalje u životu.
Tekst pripremo: Bojan Klapčić, psiholog
