Iako praksa organizacije odgojnih skupina u kojima borave djeca različite dobi u svijetu ne predstavlja novinu te su mnogim istraživanjima dokazane njezine dobrobiti, u nas nerijetko još uvijek izazivaju zabrinutost roditelja i izvor su mnogih nedoumica. Najčešći strah roditelja mlađe djece predstavlja kako će se njihovo dijete snaći među velikima, a roditelja starije djece da li će njihovo dijete nazadovati među malenima te bojazan da se neće uspjeti kvalitetno pripremiti za školu. No važno je razumjeti kako se djeca ne pripremaju za školu samo u godini prije polaska u školu već je to proces koji počinje mnogo ranije, a u kojem vrlo važnu ulogu imaju i roditelji.
Kako sačuvati motivaciju i samopouzdanje
Autoritativni stil odgoja u kojem se emocionalna toplina i podrška roditelja isprepliću s jasnim pravilima ponašanja i dosljednošću, pogoduje zdravom razvoju djeteta, a poticanje djeteta na samostalnost dozvoljava mu da uči na temelju vlastitog iskustva i samostalno prevladava prepreke što pridonosi stvaranju pozitivne slike o sebi. Socio-emocionalne vještine koje će dijete u vrtiću steći najvažnije su za dobru prilagodbu u školi. Kako simpatično kaže jedna učiteljica razredne nastave – nitko nije iz škole izašao, a da nije naučio čitati i pisati, ali kako da putem motivacija i samopouzdanje ne ispadnu iz džepa, stvari su o kojima se ne uči u knjigama.
Ljepota mješovitih skupina je u tome što djeca na vlastitim primjerima uče o međusobnim različitostima te imaju prilike uvidjeti kako svatko ima svoje vrijednosti, bez obzira na dob. Poštuju se i prihvaćaju specifičnosti svakog djeteta kao zasebne individue te se svakom djetetu pruža prilika da se razvija i napreduje u skladu sa svojim mogućnostima i slijedeći svoj ritam. Djeca na taj način brže uče, osjećaju se kompetentnijima te u konačnosti postaju zadovoljnija. Također, ne upada se u zamku ukalupljivanja djece u rigidne razvojne okvire koje bi trebala pratiti te se na taj način ne daje prostora rivalstvu i kompetitivnosti među djecom, već se potiče zajedništvo i tolerancija.
Koristi imaju i veliki i maleni
Mlađa djeca promatrajući stariju puno brže napreduju zbog toga što starija djeca mlađoj predstavljaju modele ponašanja od kojih uče. Tako će mlađa djeca pokušavati primjenjivati kompleksnije strategije rješavanja problema, kvalitetnije komunicirati, učiti se strpljivosti i samostalnosti.
Starija djeca paze na mlađu, pomažu im i na taj način utvrđuju svoje znanje, a osjećaj uspjeha koji istovremeno doživljavaju pridonosi razvoju pozitivne slike o sebi. Djeca koja su povučenija i manje asertivna nerijetko prolaze nezamijećena u skupini svojih vršnjaka zbog toga što se ne uspijevaju „nametnuti“ pa su prisiljeni prilagođavati se većini. A motivacija za daljnjim učenjem javlja se upravo kada se djeca doživljavaju uspješnima. U mješovitim skupinama starija djeca češće doživljavaju uspjehe na raznim poljima što dugoročno pospješuje njihove socijalne vještine te jača njihovo samopouzdanje što će im uvelike olakšati sutrašnji polazak u školu.
Zapamtimo, misija vrtića nije pripremiti dijete za školu, već za život. A idealno mjesto za to predstavljaju upravo mješovite odgojne skupine u kojima djeca svakodnevno imaju prilike stjecati i nadopunjavati znanja i vještine koje će im služiti za snalaženje u društvu koje je sve samo ne homogeno: društvo u kojem moramo težiti prihvaćanju individualnih razlika, poticanju tolerancije prema različitostima te njegovanju prosocijalnog ponašanja kao jedinog prihvatljivog ponašanja u cilju dobrobiti cjelokupnog društva čija budućnost počiva upravo u rukama onog najdragocjenijeg -naše djece.
